Pak choi je povrće koje se lako uzgaja i u kućnom vrtu, a od kojeg se mogu pripremiti zdravi obroci.
Što ima u pak choiju?
Na hrvatskom bordasti kelj (Brassica chinensis; poznat i pod nazivima bok choy, pak choi ili bok choi), istočnoazijska vrsta kupusa koja, za razliku od domaćih rođaka, ne tvori glavicu. Zadebljani peteljka lista koji zauzima polovicu duljine lista i listna ploča oba su jestiva. Veličina i boja vrlo su raznolike: postoje izduženi i zdepasti oblici, boja može biti zelena, bijela ili zlatna. Listovi u obliku žlice sjajni su i tamnozeleni, dok je čvršća peteljka svjetlija ili zelenkasta. Sadrži mnogo beta-karotena, folata i vitamina C, a značajan je i udio kalcija. Prema istraživanju iz 2014. godine, nakon potočarke zauzeo je drugo mjesto na listi povrća i voća s najvrijednijim nutritivnim sastavom.
Uzgoj pak choija
Bordasti kelj se sije kao pretkultura u travnju, a ljetna sjetva je aktualna od druge polovice srpnja pa sve do početka kolovoza. Period rasta je iznimno kratak, ovisno o sorti 35–60 dana, pa je idealan i za manje strpljive hobiste. Pak choi ima posebnu potrebu za hranjivima, najbolje uspijeva u vrtnoj zemlji bogatoj humusom, stoga ga prije sjetve hranimo zrelim organskim gnojivom ili kompostom radi obilnog prinosa.
Sjetva pak choija
Sjemenke sijemo 2 cm duboko, a klijaju nakon 7–10 dana. Kada nikle biljke dosegnu visinu od 10 cm, prorjeđujemo ih na razmak 10–20 cm. Izdvojene biljčice, naravno, možemo ponovno iskoristiti, odnosno posaditi u nove redove.
Lijepo uspijeva u društvu salate, mrkve i špinata, a po mogućnosti ga ne sadimo blizu jagoda i luka.
Razmak:
Sijemo razbacano na razmaku redova 35–75 cm, a nakon nicanja prorjeđujemo.
