Osobine Pallagi velikolisne kiselice:
Pallagi velikolisna kiselica je trajnica, karakterističnog blago kiselog okusa. Kiselica je mekostabljikasta biljka. Razvija dubok, snažan glavnik, no s vremenom gubi ulogu u upijanju vode i hranjivih tvari, a tu funkciju preuzimaju naknadno razvijeni pomoćni korijeni. Podzemni izdanci su izduženi, vretenasti, s drvenastim korijenskim deblom. Nadzemni izdanci su uspravni, blago prugasti, mekane stabljike. Listovi su debeli, kopljasti, rub im je cijelovit, blago se uvijaju prema naličju. Zbog dugih dana kiselica razvija cvatnu stapku; ako je uklonimo, listovi ostaju nježni i jestivi. Optimalna temperatura za nju iznosi oko 16 °C, ali dobro podnosi hladnoću, smrzava tek ispod -10 do -15 °C. Najbolje klija pri 18–20 °C, ali klijanje počinje već na 3–4 °C. Biljka klija na svjetlu. Kao sitno sjeme s visokim udjelom ulja, klijanje joj je prilično sporo i dugo traje.
Povoljni fiziološki učinci na ljudski organizam:
S prehrambenog stajališta najveća joj je vrijednost što vrlo rano daje jestive izdanke. Relativno je bogata vitaminom C i sadrži mnogo minerala važnih za ljudski organizam (fosfor, željezo, kalcij). Zbog visokog sadržaja organskih kiselina ima povoljan prehrambeni učinak, osim toga osvježava i razbuđuje. Na nekim je mjestima cijenjena i kao začinska biljka.
Zahtjevi Pallagi velikolisne kiselice:
Zahtjev za svjetlom:
Kiselica dobro podnosi polusjenu, ali za velik prinos listova potrebna joj je svijetla pozicija. Zbog dugih dana i velike topline brzo ide u cvat.
Zahtjev za tlom:
Ne traži posebno tlo; dobro uspijeva na srednje teškim, dobro dreniranim tlima.
Zahtjev za vodom:
Potrebna količina vode je velika, voli vlažnije okruženje. Može se uspješno uzgajati gotovo na svim vrstama tla.
Zahtjev za hranjivim tvarima:
Među hranjivim tvarima traži najviše dušika, što izravno utječe na prinose. Osim toga, kao i sve lisnate povrtnice, ima nešto veću potrebu za magnezijem i željezom od prosjeka.
Kako uzgajati Pallagi velikolisnu kiselicu?
Sjetva:
Sjemenke kiselice su među najteže klijajućim sjemenkama povrća. Čak i u idealnim uvjetima klijanje traje dva tjedna, ali često se događa da izbojci izviru tek u trećem ili četvrtom tjednu. Osim dobrog pripremljenog sjetvenog ležišta, važno je da dubina sjetve ne prelazi 1–2 cm.
Na otvorenom polju sije se od prve polovice ožujka do kraja lipnja, a jesenska sjetva je u rujnu. Kod ljetne sjetve ili na pjeskovitim tlima gdje postoji veći rizik isušivanja, sijemo nešto dublje; na proljeće i na teškim tlima radi boljeg nicanja sijemo pliće. Ipak se može dogoditi da brže klijajuće korovne biljke niknu prije i potpuno potisnu sporiju kiselicu.
Savjet za sjetvu:
Neki označavaju redove brzo ničućim biljkama tako da pomiješaju sjemenke salate među sjemenke Pallagi velikolisne kiselice, ali moguće je i na manjim površinama na kraju redova zabiti štapiće. Najvažniji rad pri njezi – osobito kod kiselice sijane krajem ljeta – je redovito zalijevanje do nicanja, što je vrlo zahtjevan i pažnje pun posao, jer fino sijano, plitko položeno sitno sjeme voda lako ispere iz tla. Zbog toga se smije zalijevati samo raspršivačem s finim mlazom ili – na manjim površinama – iz kanice za zalijevanje. Također se prakticira da se nakon sjetve i početnog zalijevanja gredica prekrije upotrijebljenom folijom, koju se uklanja tek pri pojavi izdanaka.
Berba:
Berbu počinjemo kada listovi dosegnu punu veličinu i postanu zadebljani. Prilikom berbe pazimo da ne oštetimo mlade listove, tzv. srčike, jer time smanjujemo budući prinos. Utočeno ubran proizvode odmah stavimo na hladno, ali prozračno mjesto, jer se lako pregrije i postane nejestiv, osobito ako je kiselica bila vlažna pri berbi. U hladnjaku može se čuvati nekoliko dana bez značajnog propadanja kvalitete.
Na otvorenom polju kod ljetne sjetve možemo brati od druge polovice travnja do druge polovice kolovoza, a kod jesenske sjetve berba počinje od ožujka.
