Lukovica

Jesenske lukovice – prvi vjesnici proljeća

Jesenske lukovice – poput tulipana, narcisa, krokusa, zumbula, ukrasnog luka – iz kojih se u proljeće razvijaju cvjetnice, mogu razviti svoj jesensko-zimski korijenov sustav u hladnoj zemlji, a za cvatnju im je potrebna hladnoća (vernalizacija). Zahvaljujući tome, u proljeće rano i snažno cvatu.

Kada je idealno vrijeme za sadnju jesenskih lukovica?

Za narcis, krokus, zumbul, botaničke tulipane, modrice i ostale sitne lukovice idealno vrijeme je rujan - listopad, dok je za tulipan i ukrasni luk listopad - studeni. Važno je da tlo još nije smrznuto, ali da je zrak već hladan.

Proljetne lukovice – šareni dragulji ljeta

Većina ukrasnih biljaka s lukovicama koje se sade u proljeće i cvatu ljeti – poput dalije, gladiola, kane, begonije – osjetljive su na mraz, pa ih treba saditi tek nakon što prođu mrazevi. Nakon toga brzo rastu i cvatu cijelo ljeto, nadopunjujući i zamjenjujući proljetne lukovice.

Kada je idealno vrijeme za sadnju proljetnih lukovica?

Obično od travnja, kada tlo više sigurno nije smrznuto.    

Gdje je najbolje saditi lukovice?

•    Na sunčana ili polusjenovita mjesta, čak i ispod drveća ili u travnjak
•    U rahlu, hranjivima bogatu, dobro dreniranu zemlju poboljšanu kompostom ili pijeskom
•    U balkonske sandučiće, kamene posude, tegle

Kako posaditi lukovice i gomolje?

1.    Iskopaj rupu duboku 2-3 puta koliko je visoka lukovica.
2.    Vrh (šiljasti dio) neka bude okrenut prema gore, a dno (ravni dio) prema dolje.
3.    Između lukovica ostavi barem dvostruku udaljenost u odnosu na širinu lukovice.
4.    Nakon sadnje jednom dobro zalij.
5.    U dublje posude možeš saditi lukovice slojevito (lasagna-metoda): veće lukovice i gomolje dolje, manje gore.

Kako njegovati ukrasne biljke s lukovicama i gomoljima?

•    Nakon cvatnje pusti lišće da prirodno odumre.
•    U proljeće se može dodati sporo otpuštajuće, dugotrajno gnojivo.
•    Tijekom vegetacije, u nedostatku kiše, važno je zalijevanje.
•    Osjetljive lukovice i gomolje treba izvaditi u jesen.

Često postavljana pitanja (FAQ)

1. Koliko duboko treba saditi lukovice?

Na dubinu 2–3 puta veću od visine lukovice.

2. Što ako ih posadim prekasno?

Obično se i tada isplati posaditi. Možda će prve godine slabije cvjetati, ali sljedeće godine će se oporaviti.

3. Mogu li saditi lukovice i gomolje u teglu?

Da! Mnoge biljke s lukovicama i gomoljima odlično uspijevaju u balkonskim sandučićima ili teglama.

4. Treba li gnojiti prilikom sadnje?

Nije obavezno, ali poboljšava rast. Preporučuje se uravnoteženo, sporo otpuštajuće gnojivo. Organsko gnojivo dodaj nekoliko mjeseci prije sadnje. Koristi samo zreli stajski gnoj ili kompost!

5. Čemu služi košara za sadnju lukovica?

Košara za sadnju lukovica je praktičan vrtni alat čija je glavna svrha zaštita ukrasnih biljaka s lukovicama i olakšavanje uređenja vrta. Korištenjem košare lukovice su zaštićene od glodavaca u tlu (miševi, voluharice). Košara znatno olakšava vađenje lukovica nakon cvatnje.

6. Kada treba izvaditi gomolje?

Većinu gomolja koji se sade u proljeće (npr. dalija) treba izvaditi u jesen, prije mraza, i prezimiti na mjestu bez mraza. Jesenske lukovice su otporne na zimu i prezimljuju u tlu, ali povremeno je dobro obnoviti nasad (vidi detaljnije kod jesenskih lukovica).

7. Kako čuvati izvađene lukovice?

Ključ uspješnog čuvanja lukovica (tulipan, narcis, ljiljan) je osigurati suho, prozračno i odgovarajuće toplo okruženje. Nakon vađenja lukovice treba dobro očistiti od zemlje i nekoliko dana sušiti, zatim izdvojiti oštećene ili bolesne primjerke. Idealna temperatura skladištenja ljeti, u razdoblju mirovanja, je 18-20 °C. Važno je da skladište bude tamno i dobro prozračeno, te izbjegavati visoku vlagu koja može uzrokovati plijesan. Lukovice treba čuvati u prozračnim posudama (npr. drvena gajba, kartonska kutija, papirnata vrećica), po mogućnosti u jednom sloju, kako bi ih zrak mogao okruživati sa svih strana. Prikladno mjesto za skladištenje može biti suhi podrum, smočnica ili garaža bez mraza.

Za razliku od toga, gomolje dalije i drugih mesnatih gomolja (koji su osjetljiviji na isušivanje) treba u skladištu prekriti tresetom, pijeskom ili piljevinom kako bi se spriječilo isušivanje. Ove gomolje treba prezimiti na blagoj, ali bezmraznoj temperaturi od 4-10 °C.

Redovita, ali rijetka kontrola svih pohranjenih lukovica i gomolja je nužna radi pravovremenog otkrivanja štetnika i bolesti.

Što su lukovica, gomolj, lukovičasti gomolj i podanak?

Lukovica, gomolj, lukovičasti gomolj i podanak (rizom) su podzemni modificirani organi biljaka specijalizirani za skladištenje vode i hranjiva te vegetativno razmnožavanje. Glavna razlika je u tome koji dio biljke (stabljika, list, korijen) je modificiran i kakva je unutarnja struktura.

1. Lukovica

Lukovica (npr. crveni luk, češnjak, tulipan, narcis) je podzemni izdanak s kratkim internodijima, sastavljen od mesnatih listova za skladištenje hranjiva, obično prekrivenih suhim ovojnim listovima. Iz vršnog pupa na dnu lukovice razvija se nadzemni izdanak, a prema dolje rastu korijeni. Većinu cvjetnih lukovica (tulipan, narcis) prekriva ovojnica, dok je lukovica ljiljana gola.

2. Gomolj

Gomolj je zadebljala, čvrsta (nije slojevita), mesnata, kratka podzemna stabljika za skladištenje hranjiva, na kojoj se u pazušcima listova nalaze pupovi. Gomolj može biti stabljikasti (ciklama, krumpir, batat), bočni (dalija, begonija, daylily), ili korijenasti (dalija, inkalilija, žabnjak). Na površini gomolja nalaze se pupovi (okca) iz kojih niču nove biljke. Razmnožava se odvajanjem i presađivanjem tih dijelova.

3. Lukovičasti gomolj

Prijelaz između lukovice i gomolja, uglavnom zadebljanje stabljike. Lukovičasti gomolj nema mesnate listove. Izvana ga prekrivaju suhi, tanki ovojnici kao kod lukovice, ali iznutra je čvrst, bogat škrobom kao gomolj, bez slojevitosti lukovice. Unutarnja struktura više nalikuje gomolju. Ovakve organe imaju npr. gladiola, mrazovac, frezija i šafran. Skladištenje se odvija u zadebljanoj stabljici. Novi lukovičasti gomolj obično se razvija iz prošlogodišnjeg.

4. Podanak (rizom)

Podanak, odnosno rizom, je kratka, zadebljala podzemna stabljika za skladištenje i razmnožavanje, s ljuskastim listovima u čijim se pazušcima razvijaju pupovi. Rizom može imati ograničen rast, kada se iz vršnog pupa razvija nadzemni izdanak, a rast rizoma nastavlja se iz bočnih pupova ispod vrha (npr. perunika, Solomonov pečat), ili neograničen rast, kada se vršni pup stalno razvija, a nadzemni izdanak raste iz bočnih pupova (đurđica). Među rizomskim ukrasnim biljkama su još kana, kala i božur.

5. Podrastača (stolon)

Podrastaču najčešće spominjemo kod korova poput pirike (Agropyron repens), i to ne baš u pozitivnom smislu. Ipak, radi potpunosti, treba je spomenuti jer spada među modificirane podzemne izbojke. Podrastača, odnosno stolon, slična je rizomu, ali je tanja, s dugim internodijima. Raste daleko ispod površine i jako se grana, pa ako pokušamo motikom ukloniti piriku, zapravo je nesvjesno razmnožavamo! Podrastačom, odnosno stolonom, možemo razmnožiti i paprenu metvicu (Mentha piperita).

Kako se razmnožavaju ove ukrasne biljke?

Ukrasne biljke s modificiranim podzemnim stabljikama ili korijenima (lukovica, gomolj, lukovičasti gomolj, podanak) gotovo isključivo razmnožavamo vegetativno, što je prednost jer jamči sortnu istovjetnost. Glavni način razmnožavanja je dijeljenje izvornog organa (lukovica, gomolj itd.) ili presađivanje izdanaka (mladih lukovica, mladih gomolja) odvojenih od matične biljke.
Metode se razlikuju ovisno o vrsti biljnog organa.

1. Kod biljaka s lukovicama (npr. tulipan, narcis, zumbul, ljiljan) osnova razmnožavanja je odvajanje mladih lukovica.

Nakon cvatnje, kada lišće požuti i biljka se povuče (oko lipnja-srpnja), lukovice se vade, čiste od zemlje. Mlade lukovice (pupovi) koje su se razvile uz matičnu pažljivo se odvajaju.
Kod nekih vrsta ljiljana (npr. tigrasti ljiljan) u pazušcima listova i cvjetovima razvijaju se sitne mlade lukovice (bulbili) koje se također mogu koristiti za razmnožavanje.
Odvojene mlade lukovice obično se sade na novo mjesto u jesen, kako bi se ukorijenile prije mraza. Ovisno o veličini, procvjetat će za 1-3 godine.

2. Kod ukrasnih biljaka s gomoljima (npr. dalija, gomoljasta begonija, ciklama) razmnožavanje se vrši dijeljenjem gomolja.

Dalija ima korijenaste gomolje. Prilikom dijeljenja važno je da uz gomolj ostane i dio stabljike s pupom iznad korijenovog vrata, jer novi izdanak kreće samo iz tog dijela.
Gomolje vadimo prije mraza, čistimo i prezimljujemo na suhom, hladnom i od štetnika (npr. miševa, štakora) zaštićenom mjestu, a u proljeće, nakon mraza, dijelimo i sadimo.

Gomolj begonije prije sadnje oštrim nožem podijelimo na više dijelova, pazeći da svaki ima barem jedan pupoljak ili izdanak. Preporučuje se rane posipati fungicidom u prahu (npr. Champion WG).

3. Kod biljaka s lukovičastim gomoljima (npr. gladiola, šafran, frezija) razmnožavanje se obično vrši odvajanjem i sadnjom razvijenih mladih gomolja (pupova) koji nastaju na strani ili vrhu matičnog gomolja.

Matični gomolj odumire tijekom vegetacije, a na njegovom mjestu nastaje jedan ili više novih, većih gomolja te brojni mali pupovi. Nakon povlačenja biljke (krajem ljeta, u jesen) biljka se vadi, stari gomolj odbacuje, a novi, veliki gomolj prezimljuje i sadi u proljeće. Male, okrugle mlade gomolje ne bacamo, već ih dalje uzgajamo u teglama ili sandučićima. Za 1-2 godine postaju sposobni za cvatnju.

4. Kod biljaka s podankom (rizomom) (npr. perunika, đurđica) razmnožavanje se vrši dijeljenjem, tj. rezanjem rizoma.

Obično nakon cvatnje, od druge polovice ljeta do jeseni (npr. kod perunike od srpnja do listopada) rizomi se vade i oštrim nožem režu na više manjih dijelova. Svaki dio za sadnju mora imati barem jedan pupoljak (oko) i dovoljno korijena. Odvojene dijelove odmah sadimo na novo mjesto. Dijeljenje je preporučljivo svake 3-4 godine, ili ako primijetimo slabiju cvatnju ili preveliku zbijenost nasada.