Predgovor i sadržaj Tom I. (neizmijenjeno ponovno izdanje):
Predgovor:
U našem obiteljskom domu u Gödnu imali smo voćnjak. Kao student završnog stupnja preuzeo sam njegovo održavanje od roditelja i onako kako smo učili na Poljoprivrednom fakultetu prskao sam, rezidbom i gnojidbom njegovao stabla. I dobro su rodila, ali ako bi izostalo barem jedno prskanje u dvotjednom razmaku, stabla bi bila preplavljena štetočinama i patogenima. Bilo je to za vrijeme ispitnog razdoblja, a kruške su bile pune lisne uši, ljepljive od medne rose koju ispuštaju štetočine.
Nekoliko godina kasnije, 1981., u Mađarskoj je izašla knjiga Alwina Seiferta: „Vrtlarenje bez otrova”. Ono što sam pročitao u toj knjizi činilo mi se nevjerojatnim za jednu diplomiranu agronomu. Ne propadaju li voćke ako ih ne prskamo protiv gljivica i insekata? To je bilo u suprotnosti sa svim mojim dosadašnjim studijama i iskustvima. Ipak sam odlučio pokušati.
Prve dvije godine prešao sam na Alwinovu metodu pripreme komposta i prestao sam s mineralnim gnojivima. Kemijska prskanja smanjio sam na 4–5 puta godišnje. Na moje iznenađenje, lisne uši na kruškama se nisu razmnožile, a ni drugi štetnici nisu prouzročili ozbiljne probleme (bubičavost šljive, kruškina krastavost, voćne moljce).
U drugoj godini potpuno sam prestao s kemijskim prskanjima i umjesto toga koristio biljne sokove i čajeve preporučene u „bio” recepturama kao sredstvo za prskanje. Među bolestima i štetnicima navedeni ranije uglavnom nisu predstavljali ozbiljan problem, iako su se neki pojavili. Tako su se pokazale lisne uši, na breskvi i na trešnji Blumeriella. Unatoč tome, i ta su stabla dala plod. Nakon toga zbog promjene posla morao sam napustiti taj vrt.
1986. pročitao sam knjigu Billa Mollisona i Davida Holmgrena o permakulturi. Njena glavna poruka bila je da će, ako čovjek nastavi tako trošiti zemljine zalihe, uništiti živi svijet i sebe samog. Kao rješenje predlaže što šire primjenjivanje ekoloških procesa iz prirode u ljudskim staništima i pri zadovoljenju ljudskih potreba. Naglašava važnost drastičnog smanjenja potrošnje i kućne proizvodnje energije iz prirodnih izvora.
Neki su od njihovih prijedloga tada izgledali podjednako neprovedivo kao i vrtlarenje bez otrova, ali prirodnost, duhovitost i ljepota predloženih metoda toliko su me osvojile da sam mislio: čak i ako je ostvarivo samo polovina toga, vrijedi pokušati.
Nakon dvadeset i četiri godine kažem: Ne samo polovina, nego i više.
...
Sadržaj:
Preporuka - Kako tko treba čitati ovu knjigu?
Predgovor
Predgovor proširenom i prerađenom drugom izdanju
I. Što je to permakultura?
II. Mikroklimatski utjecaji
III. Permakultura što-kako?
IV. Permakulturne prakse
V. Permakultura i biodinamičko/eko-vrtlarstvo
