Više upijanja hranjivih tvari i vode uz mikrogranuliranu mikorizu!
Zašto je ova suradnja dobra za kulturnu biljku i kako nastaje?
Biljke osjećaju kada im u okolini nedostaje vode i hranjivih tvari. Tada izlučuju signalne molekule koje privlače mikorizne gljive i potiču ih da svojim hifama uđu u svježe dlakav korijen kulture. Drugim riječima, biljka procijeni može li sama podnijeti zadatak upijanja vode i hranjivih tvari iz tla ili traži pomoć prirode. Ako osjeti da treba pomoć, kroz korijen izluči signalne tvari u tlo. Taj znak mikorizna gljiva detektira i kreće prema korijenu, a zatim prodire u njega.
Ako biljka procijeni da sama može osigurati vodu i hranjive tvari, uopće ne izlučuje tvari za privlačenje mikoriza. Ako u blizinu korijena unesemo kemijsko (neorgansko) gnojivo, biljka može zaključiti da simbioza s mikorizom nije potrebna. Međutim, to može zavarati, jer se gnojiva lako adsorbiraju na površinu talajnih koloida i potom postaju teško dostupna biljci. Organska gnojiva ne uzrokuju takav problem.
Zašto je ta veza dobra za mikorizu?
Mikoriza u simbiozi biljkama dovodi hranjive tvari — npr. fosfor potreban za ukorjenjivanje — i vodu. To je kao da mikoriza dostavlja veći dio sirovina u "kuhinju", a zauzvrat dobiva gotove proizvode — šećere, aminokiseline... Tako je ta simbioza — uzajamno korisna suradnja — korisna za oba organizma.
U kojim hranjivim tvarima mikoriza može pomoći biljci?
Pomaže biljci u prijemu svih hranjivih elemenata, ali najvažniji je prijem fosfora. Fosfor se izvan idealnog pH raspona 6,5–7,5 veže u tlu. Pri višem alkalnom pH-u veže se s kalcijem, dok u kiselim tlima niskog pH-a stvara netopljive spojeve s željezom i aluminijem. Mikorizna gljiva tim hifnim nitima može razbiti te spojeve i uzeti fosfor iz njih, a zatim ga predati kulturama. Mikoriza također ima vrlo važnu ulogu u upijanju mikroelemenata i vode.
U čemu je još korisna mikoriza?
Mikoriza — kao gljiva — prilikom ulaska u biljku pokreće njezin prirodni obrambeni mehanizam jer biljka prepoznaje "gljivičnu invaziju". Međutim, budući da mikoriza nije štetna gljiva — dapače saveznik — pojačana obrana ne rezultira napadom. No ako u tom trenutku druga gljiva ili bakterija pokuša napasti biljku, imat će težak zadatak zbog pojačane otpornosti.
Također je izuzetno važna sposobnost mikorizne gljive da izlučuje tvari — glomalin-protein — koje pomažu formiranju talajnih agregata. Ti agregati su male mikro "grudice" u kojima su talajni koloidi, korisne gljive i bakterije, hranjive tvari, humusne tvari, voda i kalcij gotovo zalijepljeni zajedno. Oni su vrlo važni za tlo jer sadrže vodu i hranjive tvari koje su lako dostupne biljkama te poboljšavaju strukturu tla. To vidimo kada izvučemo biljku iz tla i na njenom korijenu ostanu komadi tla — tada je tlo dobro strukturirano.
U posljednjih nekoliko godina otkriveno je da mikorizna gljiva može povezivati biljke. To je kao "internetska mreža" tla. Biljke komuniciraju putem mikoriznih gljiva i mogu si čak prenositi hranjive tvari. U šumama je više puta dokazano da drveće koristi mikorizne gljive kao komunikacijske kanale i tako podupire slabije jedinke.
Zašto mikorizna gljiva može dati kulturi više vode i hranjivih tvari?
Hifna nit mikorizne gljive za veličinu je redom tanja od dlačica korijena domaćina. Tako ulazi i u mjesta do kojih kultura ne može doprijeti. Također, gljiva izlučuje druge kiseline i enzime koji dodatno otpuštaju hranjive tvari učinivši ih dostupnima.
Koje biljke mikoriza bolje ili lošije kolonizira?
Za vinovu lozu, voćke i oko 90% naših kultiviranih biljaka razvija se vrlo snažna simbioza. Međutim, postoje biljke koje slabo stvaraju simbiozu s mikorizom, kao što su vrste iz porodice amaranta (Amaranthaceae), npr. šećerna repa, ili biljke iz porodice Brassicaceae poput uljane repice, kupusa, gorušice i hrena.
Ima i biljaka, npr. borova, kod kojih hifne niti mikorize ne prodiru u korijen biljke i ne stvaraju arbuskule — mjesta izmjene — već samo obavijaju korijene. Ti su oblici ektomikorizni.
Može li svaka mikoriza prodrijeti i stupiti u simbiozu s biljkom domaćinom?
Takvu vezu mogu uspostaviti samo arbuskularne mikorizne gljive, najstariji i najrašireniji tip mikoriza. Hifne niti tih gljiva mogu proći kroz stanične stijenke kortikalnih stanica biljnih korijena. U korijenu hife mogu tvoriti specijalne strukture, zvane vezikule i arbuskule, koje služe za pohranu i povećanje površine. Te mikorizne gljive koje stupaju u simbiozu svrstavaju se u skupinu Glomeromycota.
Sastav
500.000 razmnožnih struktura po litri, iz 6 vrsta mikoriznih gljiva
- Glomus mosseae
- Glomus geosporum
- Glomus C. claroideum
- Rhizophagus irregularis
- Glomus microaggregatum
Zeolit i komadići plovca + morska alga, huminske i fulvo kiseline
Upotrebljivo:
Na poljoprivrednim i vrtarskim kulturama
Doza:
10 kg/ha
Trošak po hektaru:
33.000 HRK/ha + PDV
Rok trajanja:
18 mjeseci uz pravilno skladištenje
Skladištenje:
U originalnom i nekisnutom pakiranju, na suhom i hladnom mjestu zaštićenom od izravnog sunčevog svjetla, na temperaturi od 5–30 °C.
pH:
7,86
Gustoća:
1,0
Preporuka za upotrebu:
Razmnožni oblici mikorizne gljive trebaju se nanijeti blizu mladog korijena biljke, tako da budu udaljeni samo nekoliko centimetara. Hifa koja izrasta iz spore mikorize ne može prijeći velike udaljenosti, stoga nastojte što bliže dovesti proizvod do dlačica korijena.
Šest vrsta u proizvodu daje gotovo 100% garanciju da će se prilagoditi svim vrstama europskih tla i podržavati našu biljku.
MikoMax gljive se uglavnom proizvode iz korijena domaćina gdje se množe. To je potpuno prirodan biološki proces, zapravo on se i u prirodi odvija na taj način. Oblik MikoMax mikoriznog proizvoda je mikrogranulat. Preporučena primjena: istovremeno s sjetvom, sadnjom ili presađivanjem stavite ga uz sjeme, sadnicu ili presadnicu. Tako gljiva ne mora prijeći veliku udaljenost do korijena domaćina.
Mikrogranulat se može aplicirati pomoću standardnog rasipača za mikrogranulate montiranog na sijačicu, ili ručno stavljanjem u sadne jame. MikoMax u povoljnim uvjetima kolonizira korijen domaćina i stupi u simbiozu za otprilike 2 tjedna. Nakon toga pomaže kulturi da upije više vode i hranjivih tvari, jača prirodni imunosni sustav domaćina te poboljšava strukturu tla izlučivanjem tvari koje povećavaju količinu i kvalitetu talajnih agregata.
Jedinstven način primjene je ako se mikoriza ugradi zajedno s jednom od mješavina sjemena pokrovnih usjeva Danuba. U tom slučaju mikoriza kolonizira korijenje pokrovnih usjeva, a nakon njihove terminalizacije "prenosi se" na korijen sljedeće kulture. Ovom metodom, kada se sije tzv. cash crop/novčana kultura, mikorizna gljiva je već razmnožena i "čeka" u tlu.
Često pitanje je da li Trichoderma gljiva šteti mikorizi:
Ako je mikoriza već stupila u simbiozu s kulturom, onda ne.
